Sadržaj
- Šta je sarkoptična šuga?
- Faktori rizika
- Uzroci i faktori rizika
- Dijagnoza sarkoptične šuge
- Liječenje sarkoptičnim šugama
- Prevencija sarkoptičkih šuga
THE sarkoptična šuga, koji se naziva i obična šuga, uzrokuje grinja. Sarcopts scabiei i to je najčešći tip šuga kod pasa.
Izaziva intenzivan svrbež i dramatično utječe na kvalitetu života psa koji ga ima, što može dovesti do bakterijskih infekcija i ozbiljnih zdravstvenih problema ako se ne liječi. To je izlječivo stanje, ali je i vrlo zarazno te se čak može prenijeti i na ljude.
U ovom članku PeritoAnimal objašnjavamo sve o sarkoptičkoj šugi, simptomima koje pas može imati i tretmanu koji treba primijeniti. Nastavite čitati!
Šta je sarkoptična šuga?
Parazit odgovoran za ovu bolest je mikroskopska grinja Sarcoptes scabiei koja živi unutar kože zaraženi psi uzrokujući svrbež (svrbež). Ženke S. scabiei uglavnom su odgovorne za svrbež, jer kopaju mikroskopske tunele u koži psa kako bi odložile svoja jaja.
Faktori rizika
Ova bolest je veoma zarazno i svaki zdrav pas koji dođe u kontakt sa zaraženim psom bit će zaražen. Zaraza se događa i posredno, putem neživih predmeta koji su bili u kontaktu sa zaraženim psom, poput kreveta, kućica za pse, opreme za uljepšavanje pasa, ogrlica, posuda za hranu, pa čak i izmeta.
Sarkoptična šuga se takođe može preneti na ljudi (iako grinja ne može dugo živjeti u čovjeku) i vratili ste je psima. Simptomi se pojavljuju 2 do 6 sedmica nakon infekcije. Psi s najvećim rizikom od zaraze su oni koji se nalaze u uzgajivačnicama, kućicama za kućne ljubimce i oni koji imaju česti kontakt sa psima lutalicama.
Uzroci i faktori rizika
Najočitiji simptomi sarkoptične šuge uključuju:
- Svrbež je toliko intenzivan (svrbež) da pas ne može prestati češati i gristi zahvaćena područja. Može se pojaviti bilo gdje na tijelu, ali obično počinje u ušima, njušci, pazuhu i trbuhu.
- Nadražena i/ili bolna koža s korom.
- Locirana alopecija (gubitak kose).
- Zatamnjena koža (hiperpigmentacija) i zadebljanje kože (hiperkeratoza).
- Kako bolest napreduje, postoji opća slabost i obeshrabrenost zbog nemogućnosti psa da se odmori.
- U naprednim fazama javljaju se i bakterijske infekcije kože.
- Ako se sarkoptična šuga ne liječi, pas može uginuti.
Dijagnoza sarkoptične šuge
Dijagnozu sarkoptičke šuge treba postaviti samo veterinar. U nekim slučajevima možete nabaviti neke koristan uzorak (npr. stolicu) i posmatrati pod mikroskopom. Međutim, većinu vremena dijagnoza se postavlja putem povijesti i simptomatologije psa.
Liječenje sarkoptičnim šugama
sarkoptična šuga može se izliječiti i općenito imaju dobru prognozu. Liječenje obično uključuje šampon s akaricidom ili kombinaciju šampona i lijekova. Neki uobičajeni miticidi u liječenju ove i drugih šuga su ivermektin to je amitraz.
Važno je imati na umu da neke pasmine ovčara kao što su koli, britanski ovčar i australijski ovčar imaju problema s tim lijekovima, pa bi veterinar trebao propisati druge lijekove za njihovo liječenje.
Kada su prisutne sekundarne bakterijske infekcije, također je potrebno primijeniti antibiotike za borbu protiv njih. Veterinar je jedini koji može propisati lijekove i naznačiti njihovu učestalost i dozu.
Veterinar bi trebao pregledati i ostale pse koji žive sa zaraženim psom, čak i ako ne pokazuju simptome. Također, važno je umjesto toga primijeniti tretman akaricidom. gde pas živi to smo mi objekata ko ima kontakt. Na to bi trebao ukazati i veterinar.
Prevencija sarkoptičkih šuga
Da bi se spriječila ova šuga, potrebno je spriječiti da naše štene dođe u kontakt sa zaraženim psima i njihovom okolinom. Važno je odvesti psa veterinaru na prvu sumnju na šuga, jer će to olakšati liječenje u slučaju pozitivne dijagnoze bolesti.
Ovaj članak je samo u informativne svrhe, na PeritoAnimal.com.br nismo u mogućnosti propisati veterinarske tretmane niti izvršiti bilo koju vrstu dijagnoze. Predlažemo da svog ljubimca odvedete veterinaru u slučaju bilo kakvog stanja ili nelagode.